Koliko okretaja ruleta ima na sat zavisi od samog stola: kada je sto pun, u kazinu ih je nekoliko desetina, za praznim još više, a na elektronskom ili online ruletu mnogo više, jer se ne čeka na isplatu dobitaka. Boje žetona na ruletu imaju svrhu: za stolom u kazinu svaki igrač dobija žetone posebne boje, kako bi se znalo čiji je koji ulog. Vrednost te boje određuje se pri kupovini i vredi samo za taj sto.
Krupije vodi igru po stalnom redu: poziva na uloge, pokreće točak, baca kuglicu u suprotnom smeru i zatvara opklade pre nego što kuglica uspori. Kada kuglica stane, obeležava dobitni broj, skuplja izgubljene žetone i isplaćuje dobitnike od najveće opklade naniže. Tek zatim uklanja oznaku i počinje novu rundu. Za živim stolom sve to traje par minuta, pa je broj okretaja po satu ograničen brzinom deljenja i brojem igrača. Brzina ne menja šanse, već samo trošak po satu.
Istorija ruleta kreće iz Francuske u osamnaestom veku, a točak sa samo jednom nulom pojavio se u evropskim kazinima u devetnaestom veku, kako bi igra privukla više igrača od konkurencije. Točak u Americi zadržao je i duplu nulu. Da li su svi točkovi ruleta isti? Nisu: razlikuju se u broju nula. Danas se igraju tri vrste: evropski, američki i francuski rulet, pri čemu je francuski evropski točak uz posebno pravilo za nulu. Postoji i rulet sa dve kuglice odjednom, gde se na jednom okretaju vrte dve kuglice, a isplate su prilagođene tome.